Livada nije prazan prostor.
Ona je prilika.

Borovje je bilo zamišljeno kao naselje u kojem stanovanje prate parkovi, rekreacijske površine i društveni sadržaji. Tijekom desetljeća taj je koncept postupno narušavan: stambena izgradnja napredovala je, velik dio javnih sadržaja nije ostvaren, a površine rezervirane za zelenilo i rekreaciju prenamijenjene su za gradnju. Stanovnici su tako ostajali bez prostora koji su trebali osigurati kvalitetu života u naselju.

Današnja borba za livadu proizlazi iz te povijesti. Riječ je o očuvanju posljednje velike cjelovite zelene površine na kojoj Borovje još može nadoknaditi dio onoga za što je godinama zakidano.

Provedbeni urbanistički plan Borovja iz 1986. predviđao je zeleni koridor prema Savi, s park-šumom i rekreacijskom zonom s teniskim terenima. U središtu naselja bili su planirani trg, tržnica i robna kuća.

Ti su sadržaji trebali povezati naselje i omogućiti da stanovnici svakodnevne potrebe, druženje i rekreaciju ostvaruju u svojem kvartu. Park-šuma bila je sastavni dio tog koncepta: prostor za boravak u prirodi i zelena veza prema rijeci, posebno važna u naselju uz industrijske i prometne izvore okolišnog opterećenja.

Međutim, dio zamišljenih sadržaja nikada nije izgrađen. Borovje nije dobilo planirani središnji trg, tržnicu ni robnu kuću. Kasnija stambena izgradnja u središtu naselja zauzela je prostor njihove realizacije. Time je izgubljena i mogućnost oblikovanja središta kvarta kao mjesta svakodnevnih susreta i javnog života.

Generalni urbanistički plan grada Zagreba (GUP) iz 2003. još je najveći dio današnje zone Borovje – jug određivao kao javni park. Postojeći niz obiteljskih kuća uz zapadni rub imao je stambenu namjenu, ali je rekreativna zona prema Savi, inicijalnim konceptom predviđena za teniske terene, prenamijenjena za gradnju.

Planom iz 2006., parkovna površina – livada - prelazi u mješovitu, pretežito stambenu namjenu. Prostor rezerviran za javni park time se otvara novoj izgradnji. Do danas nismo dobili dokumentaciju koja bi ponudila dokaze o provedenoj ravnoj raspravi, kao ni obrazloženje opravdanosti promjene namjene iz javnog parka u mješovito, pretežito stambenu namjenu

Borovju su iz planova uklanjani upravo oni prostori koji su trebali uravnotežiti stambenu izgradnju.

Prenamjene su zahvatile približno 20 hektara (200.000 m2) ranije planiranih zelenih i rekreacijskih površina.

To ne znači da samo da je 20 hektara uređenih parkova i rekreacijskih sadržaja fizički uklonjeno, nego i da je stanovnicima oduzeta planska mogućnost da te parkove i rekreacijske sadržaje dobiju. Prostor koji je trebao služiti cijelom naselju počeo se promatrati prvenstveno kroz mogućnost nove gradnje i pogodovanja građevinskom sektoru.

Kasnije izmjene Generalnog urbanističkog plana iz 2007., 2013. i 2016. nisu vratile parkovnu namjenu livadi. Nije je vratila ni izmjena iz 2025., premda je Vijeće Gradske četvrti Peščenica – Žitnjak tražilo takvu promjenu.

Manje proširenje parkovne površine uz džamiju nije nadoknadilo gubitak velikog povezanog prostora zamišljenog za potrebe naselja – parkovne površine moraju biti dostupne stanovnicima i povezane s naseljem te omogućiti i potrebne sadržaje – druženja, piknik, igre u prirodi – što ne priliči prostor uz vjerski objekt međunarodnog karaktera.

U međuvremenu je Borovje dobivalo nove zgrade i stanovnike. Potreba za javnim prostorom rasla je, dok je prostor za njegovo ostvarivanje nestajao. Planski manjak zelenih, rekreacijskih i društvenih sadržaja tako se godinama prenosio dalje, umjesto da se ispravlja.

Parkovi, trgovi i rekreacijske površine omogućuju život naselja izvan stanova: dječju igru, šetnju, odmor, susrete susjeda i aktivnosti dostupne ljudima različitih dobi i mogućnosti. Njihov nedostatak osiromašuje svakodnevni život i smanjuje prostor za povezivanje lokalne zajednice.

Velika cjelovita zelena površina važna je i za razvoj drveća, očuvanje prirodnog tla, upijanje oborinskih voda i ublažavanje ljetnih vrućina. Položaj livade prema Savi i Termoelektrani-toplani Zagreb (TE-TO Zagreb) dodatno opravdava očuvanje prostora za povezani zeleni koridor i zaštitni vegetacijski pojas.

Zelenilo između zgrada može biti vrijedno, ali ne osigurava samo po sebi funkcije velikog javnog parka. Borovju je potreban prostor koji se planira prema potrebama cijelog naselja, a ne samo kao prateće uređenje novog stambenog sklopa.

Na livadi se sada planira 11 zgrada za socijalni i priuštivi najam, s približno 600 stanova i oko 1.700 novih stanovnika.

Tražimo da se taj urbanistička devastacija Borovja i kontinuirano zakidanje za zelene, rekreativne i ekološke namjene prekinu. Livadu treba sačuvati i planirati kao veliki javni park s društvenim i rekreacijskim sadržajima, zaštitnim zelenim pojasom i vezom prema Savi. Podržavamo socijalno i priuštivo stanovanje te tražimo njegovo planiranje na drugim prikladnim gradskim lokacijama.

Borovje je već izgubilo previše prostora namijenjenog zajedničkom životu. Preostalu livadu treba iskoristiti za nadoknađivanje tih gubitaka i kvalitetniju budućnost naselja.